DIABETno1

Ketoacidoza

Ketoacidoza je životno ugrožavajuće stanje, koje se karakteriše povećanom kiselosti krvi (smanjene pH vrijednosti krvi).

Do ketoacidoze dolazi nakon produženog perioda hiperglikemije kada tijelo da bi došlo do energije počne sagorjevati masti što dovodi do gomilanja masnih kiselina, koje smanjuju pH vrijednost krvi. Ketoacidoza se dešava i u stanjima apsolutnog nedostatka inzulina, koji u normalnim uslovima, pomaže korištenje UH kao izvora energije, umjesto masti. Najčešći uzroci ketaoacidoze su nedijagnostikovana šećerna bolest, prolongirana infekcija koja nije praćena adekvatnim povećanjem doze inzulina, izostavljanje inzulina zbog preskakanja obroka, te prekid u isporuci inzulina (npr. zapušenost setova inzulinskih pumpi).

Ketoacidoza se definiše kao stanje kada je pH vrijednost venske krvi manja od 7,3 (normala vrijednost je 7,35-7,45) i povišen je nivo ketona u krvi i urinu.

Simptomi

Osnovni simptomi su žeđ, mučnina i pospanost koja može prerasti i u gubitak svijesti. Žeđ je redovno jako izražena, uz obilno mokrenje i dehidrataciju. Mučnina, povraćanje i bolovi u trbuhu se takođe javljaju što još dovodi i do gubitka apetita. Kod teške ketoacidoze disanje postaje naporno, čujno i duboko. Često je prisutan i miris zadaha po ketonima, koji se obično opisuje kao “voćni”.

Liječenje

Ako se ne liječi, dijabetička ketoacidoza je gotovo redovno fatalna, no uz pravodobno i primjereno liječenje smrtnost je manja od jedan posto.

Glavni terapijski ciljevi su nadoknada izgubljene tekućine i elektrolita venskim putem, te nadoknada inzulina radi normalizacije nivoa šećera u krvi te prekida produkcije ketona. Do stanilizacije stanja, i inzulin se daje parenteralno, putem vene.

Obično se sprovodi na specijalizovanom odjelu osposobljenom za liječenje i intenzivno nadziranje bolesnika ili u jedinici intenzivnog liječenja. Oporavak obilježavaju poboljšanje općeg stanja, sposobnost da se hrana i tekućina ponovno uzimaju na usta, normalizacija kiselosti i nibo ketona u krvi, a još može biti prisutno blago izlučivanje ketona mokraćom. Po stabilizaciji, inzulin se nastavlja davati subkutano, putem pena.